
I Kakanj je bio ozaren plamenom olimpijske baklje i ta vatra još i sad se razgara u srcima ljudi ovog kraja rudarskog. Olimpijska vatra nije zaobišla ovaj gradić - pohodila nas je 6. februara, prošla ulicama našim, zastala i zasijala visoko u rukama Sande Prusac, učenice Srednjoškolskog centra, koja je Olimpijski plamen donijela na svečanu pozornicu, na platou kod Doma kulture.
A duž ulica kojima je prolazio Olimpijski plamen – veliki špaliri građana, namjernika i znatiželjnika da to znamenje ljubavi i razumijevanja dočekaju iskrena i otvorena srca. Pioniri, učenici, omladinci, penzioneri, žene sa nejakom djecom u naručju – sve se to okupilo da oda poštovanje znamenju što povezuje sve ljude dobre volje na ovoj planeti.
(---) U ovom velikom slavlju, koje je trajalo od 13 do 13.25 sati, podsjetimo se, još jedanput, nosioci olimpijskog plamena bili su: Mustafa Kulović je primio od sportista Zenice, zatim su plamen nosili: Željko Krsmanović, Mira Subotić, a na pozornicu, kako već rekosmo, donijela Sanda Prusac. Nakon govora Ljubomira Bojića, predsjednika Opštinskog olimpijskog komiteta, plamen je ponio Samir Goralija, onda Hamza Ganić i na kraju Hamdo Zuli, koji je predao sportistima Visokog. (M.D.)
(preneseno iz Kakanjskih novina, broj 128, 17. februar 1984. godine)
Februarski vremeplov: Ovih dana pred očima svijeta (Kakanjske novine broj 130, 29. februar 1984. godine)
Kao što je poznato Franjevački samostan u Kraljevoj Sutjesci ušao je u Turistički vodič za vrijeme održavanja XIV zimskih olimpijskih igara „Sarajevo 84“. A to znači, predviđeno je da će ovo mjesto posjetiti mnogi gosti iz svijeta. Tako je i bilo.
Uoči svečanog otvaranja Igara, ovdje je 7. februara došla grupa od pedesetak gostiju olimpijade iz raznih krajeva svijeta. To su uglavnom, bile supruge članova Međunarodnog olimpijskog komiteta. A bilo ih je iz Italije, Zapadne i Istočne Njemačke, Sjedinjenih Američkih Država, Grčke, Kanade, Meksika, iz Japana...
Gosti su sa velikim interesovanjem razgledali Franjevački samostan i bogatu kulturno-povijesnu baštinu koja se u njemu nalazi. Svakako, najveću pažnju pobudila je Muzejska zbirka, u kojoj se nalazi bogato duhovno naslijeđe od neprocjenjive vrijednosti. Razumljivo, nije izostalo interesovanje i za sve ono što se čuva u ovom zdanju.
Ovi svjetski putnici i gosti bili su, nije neskromno reći, zaista oduševljeni onim što su ovdje vidjeli, što su saznali, onim kako su primljeni i dočekani. To njihovo oduševljenje prelazilo je uobičajene suzdržanosti, pa ova posjeta, zbog spontane i prijatne atmosfere, nikako nije bila u okvirima kurtoazije, etikecije ili nekog drugog protokola, nego ona prava, duboko ljudska želja za susretima sa novim krajevima i ljudima, sa onim načelima koji čine osnovne i prave poruke Olimpijskih igara.
Rekosmo, ovdje su gosti dočekani srdačno i na nivou koji je primjeren ovakvim prilikama, a opet spontano i nenametljivo što je dopuštalo opuštanje i osjećaj „kao kod svoje kuće“. I ugošćeni su onako kako je to za ovu priliku bilo najprikladnije:bosanski. Pa domaća rakija, šljivova, bosanska meza, razumije se, kava neizostavno, a nije se ni čaj zaboravio. I svakom gostu na dar flaša samostanske rakije.
Listamo Knjigu utisaka: u njoj potpisi na raznim jezicima. I dosta dojmova, normalno, pohvalnih, ugodnih. Tako je supruga predsjednika Međunarodnog olimpijskog komiteta, gospođa Marija Samaran, napisala: „Bio je divan posjet. Upravo interesantan. Nadam se da ću doći ponovo.“
A to: doći ćemo ponovo, čulo se od najvećeg broja ove grupe posjetilaca. Još jedna grupa posjetila je Franjevački samostan. Bila je to grupa novinara Američke novinske agencije (ABC), koji su došli u posjetu 17. februara. I ova grupa bila je sastavljena od novinara raznih nacija: Engleza, Italijana, Brazilaca..., a među njima bio je i čovjek iz naših krajeva, porijeklom Sarajlija. I oni su ovom prilikom bili, šta drugo, nego izuzetno oduševljeni.
Povodom ovih posjeta u novinama je zabilježeno da su i u Kraljevoj Sutjesci bili pravi „olimpijski“ dani.
Gosti iz svijeta nisu skrivali oduševljenje onim što su ovdje vidjeli i izrazili su želju da dođu ponovo. Oni su se vratili u svoje zemlje i odnijeli lijepe uspomene iz susreta sa našim krajevima i ljudima. To su misije opšteljudskog druželjublja, razumijevanja i prijateljstva, koje naši ljudi široka srca dočekuju. (M.D.)
(tekst i fotografija preneseni iz Kakanjskih novina, broj 130, 29. februar 1984. godine)
Javna Preduzeća
Prvu slastičarnu u Kaknju otvorio je Hajroš Aslani. Slastičarna koje se zvala „Kristal“ nalazila se u centru grada. Hajroš Aslani se smatra prvim privatnim zanatl...
Malo je onih koji su imali kilometrima široko radno mjesto kao što ga je imao Salih Alajbegović, raznosač pošte u MZ Kakanj II. Njegovo radno mjesto bilo je pokretlj...
1991: Kakanjci su prvi išli i na miting za mir, i u rat, onda kada je postalo jasno da sfinge historije iznova postavljaju teška pitanja i izazove i prijete podjelom je...
Kao uslov za takmičenje u Drugoj fudbalskoj ligi kakanjski "Rudar" je 1958. godine morao renovirati svoj teren koji je do tada bio prekriven šljakom. Na površinu od 77...
Govoreći o skeletnim ostacima pronađenim ispod jednog od najljepših primjeraka srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika Zgošćanskog stećka s lokacije Donj...
Historijsko područje „Glavica“ koje obuhvata Srpsku pravoslavnu crkvu, groblje i okolne lokacije u Bilješevu (općina Kakanj) proglašeno je nacionalnim spome...





.png)



















