Da li znate gdje se nalazi Mujin put? Možda je to baš onaj kojim ste danas prošli. Mujin put se proteže od zgrade „Elektro Kakanj“ do Varde. Ovaj put izgradio je Mujo Helja 1984. godine. Mujo je rodom iz Zlokuća odakle se preselio u naselje Varda. Iz Stare jame Rudnika otišao je u invalidsku penziju. Nakon penzionisanja, zdravlje ga je dobro služilo pa je još 1982. godine izgradio pješačku stazu, a kada je počela izgradnja mosta na Zgošći, kod zgrade Elektro-Kakanj, zasukao je rukave i izgradio put do Varde čime je skratio dužinu puta od Varde do Kaknja na trećinu.

„I za četrdesetak dana, izgradio je put dužine 200 m, širine oko pet metara, kojim mogu prolaziti i kamioni. Za izgradnju ovog puta on je utrošio oko milion starih dinara, a nekoliko komšija su mu se pridružili, uz skromne novčane priloge od oko 300 000 starih dinara. U ovom radnom poduhvatu nije tražio pomoć. Želio je, kako reče, da sebi i drugima približi Kakanj, jer je, asfaltnim putem, koji vodi pored Trafo-stanice na Vardi do Kaknja duži za tri puta. I svoju želju pretvorio u stvarnost“, zapisao je, između ostalog, Derviš Kubat, u Kakanjskim novinama  broj 163, od 15. februara 1985. godine.

Na izgradnji puta Mujo Helja angažirao je vlasnika buldožera koji je radio 6 sati, a ostale poslove je obavio sam.

Foto: Fotos iz 1985. godine (Mujo Helja, u lijevom gornjem uglu, kao i panorama puta kojeg je izgradio)

Vremeplov: Na dobrobit svima

 Kada neko odluči napraviti nešto po čemu će ga ljudi pamtiti nakon njegovog života, u prvom redu mora pronaći put do tog svog cilja. Ako je riječ o obilježjima koja će svima služiti na dobrobit, onda je to za njihovog tvorca ujedno i veliki sevap. Kakanjac Mujo Helja je rođen davne 1920. godine, no njegova volja i odluka bile su jače od njegove starosti. Mujino glavno zanimanje u posljednjih šest-sedam godina je pravljenje česama. Prvu česmu je napravio početkom devedesete i nalazi se u Paočinama kod Ponijera. Vrijedno djelo Mujinih ruku je i druga česma, koja služi prolaznicima na putu Kakanj-Površinski kop „Vrtlište“. Da dobrobit bude još veća, tu je još jedna česma, takođe u Paočinama. Poslije napornog puta prema Ponijerima, možete se napiti vode sa Mujine česme i nastaviti put. Sa svojih 76 godina Mujo samostalno kopa kanale, polaže cijevi i pravi okvire prema svojim nacrtima. Nakon svega, gotov proizvod prenosi na određeno mjesto. Vrijedno spomena jeste i to da je Mujo sam iskopao put od zgrade Elektro-Kaknja do Varde. Pri tome je sve sam finansirao i mnogo snage ostavio kopajući i odvlačeći zemlju. I sada, kada je put mnogo kraći, svi se njime služe. Muji za sve što je učinio nije potrebna nikakva naknada. Dovoljno je samo da se nakon svega neko sjeti da je to uradio čovjek zaš'o u godine, a ipak našao dovoljno snage za sve.

 Tekst prenesen iz: Kakanjski glas, broj 26, 25. oktobar 1996, godine

P.S. Mujo Helja je umro 2004. godine. Bio je brat kakanjske heroine Safije Mahmutović koja je odgojila 33 siročića.

Podsjećamo na priču o Safiji Mahmutović:

U domu kakanjske heroine čije je srce veliko kao Greben ispod kojeg živi(27. juli 2011)

Tužno da tužnije ne može biti. Ova silna tuga dočekala nas je kada su se otvorila vrata skromnog doma, oskudne barake, u ulici Rudija Čajaveca u Kaknju. Sa suzama radosnicama zbog našeg dolaska, suzama tuge zbog teškog života, suzama prkosa jer je ona heroina čije je srce veliko kao Greben ispod kojeg živi, dočekala nas je nana Safija Mahmutović, humana žena koja je, dok je bila dobrog zdravlja, odgojila 33 siročića. Na zidu drži levhu sa likom djevojčice koja čini dovu, na zidu je i Titova slika iz vremena NOB-a, kaže podsjeća je na neka prošla dobra vremena, nema televizora, nema riješeno stambeno pitanje, ima problema sa sluhom, ima velike račune za vodu i struju, ima problema sa krvnim pritiskom, ima bolove u nogama, odgaja četiri nezaposlena unuka čija je majka umrla 1995. godine, pomaže njihovom ocu Aliji, kakanjskom dobrovoljcu, ratnom vojnom invalidu 90 % koji je nekoliko puta ranjavan i to teško, u stomak, i koji danas u svom tijelu nosi 67 malih gelera koji, kaže, „hodaju“ tijelom i ponekad izbiju na površinu pa ih sam, uz strašne bolove, vadi... I sav ovaj bol sjatio se  u dvadesetak kvadrata životnog prostora Safije Mahmutović. I poslije svega ona kaže: Elhamdulillah, dobro je, a bit će, ako Bog da, i bolje. Evo nam radosti, ide Ramazan!

Safiju su posjetili načelnik Jašarspahić i dr Nermina Škaljo, predsjednica Crvenog križa Kakanj. Uz novčanu pomoć, načelnik će Safiji, za početak, platiti nagomilane dugove za struju i vodu, a pomoći će i na druge načine... Pomoći će, sigurno, i drugi dobri ljudi... Safija je to zaslužila!

Foto: Zabilježeno u domu Safije Mahmutović

Podsjećamo i na priču iz 1991. godine:

Vremeplov: U domu Safije Mahmutović – Svi me zovu-mama!

Nemoj gospoja, ako Boga znaš, da mi vodiš Samira! – prozborila je uplašena i zbunjena Safija kad sam se tog osmomartovskog dana pojavila na njenim vratima. „Ne boj se, rekla sam, hoću samo da zabilježim priču o tebi, njemu i djeci koja te zovu mamom“. Osmijeh i olakšanje na Safijinom licu. Shvatila je da nisam došla po njenog mezimca, jedanaestogodišnjeg Samira, dječaka kojeg su socijalni radnici ovdje smjestili još dok je bio u pelenama. Safiju zove mamom. Onu pravu, koja ga je rodila, zna samo iz priča, ali je ne osjeća. Safija je njegova – jedna i jedina. Reći će vam isto i svi ostali koje je ova topla ljudska duša prihvatila i shvatila. Bilo ih je – dvadesetpetoro! Jedni su od nje otišli na usvojenje, drugi u domove, neki su još djeca, a drugi – očevi i majke. Ali ženu koja ih je primila u svoje skute ne zaboravljaju, pišu joj, čestitaju praznike, ponekad i navrate.

-Presretna sam, kaže Safija, kad mi se jave, kad znam da su dobro i zdravo. Ja o svojoj djeci mislim i kad odu od mene, raspitujem se gdje i kako žive. Eto, otišao je od mene nedavno devetomjesečni dječak, usvojili ga neki fini ljudi iz Mostara. Kad su prvi put dolazili da ga vide pitali su me čime ga hranim pa je napredan? Mlijekom i rižom, rekla sam im, od toga bebe najbolje napreduju...

Neko će možda pomisliti da ova krhka žena nema roda od svog poroda, pa da je zato primala i odgajala tuđu djecu. Ne, ima Safija jednog sina i jednu kćerku, odhranila je i troje Rasimove djece, sa kojim živi. U Centru za socijalni rad kažu da im je Safija uvijek „desna ruka“, da za napuštene dječake i djevojčice kod nje uvijek ima mjesta.

- Kad čeljad nisu bijesna, kuća nije tijesna, kaže Safija, u čijem trošnom jednosobnom stanu (u Gornjoj koloniji), ima mjesta za sve one kojima je sreća, već u djetinjstvu okrenula leđa.

Pomoći svagda i svakome – moto je života kakvim živi Safija Mahmutović, žena osrednjih godina, malih prohtjeva, a velikog srca. Njen dom je i dom napuštene djece. Prima ih na konak, hrani, kupa i što je najvažnije – pruža im toplu riječ kakvu im nisu htjeli (ili nisu mogli) priuštiti „pravi“ roditelji.

Preneseno iz: Kakanjske novine, broj 323, 15. mart 1991. godine

Komentari sa Facebook-a o posjeti načelnika Jašarspahića kakanjskoj heroini Safiji Mahmutović(27. juli 2011)

Nakon objave priče o posjeti načelnika Jašarspahića kakanjskoj heroiniSafiji Mahmutović koja je odgojila 33 siročića na Facebook-društvenoj mreži pojavili su se brojni komentari. Prenosimo nekoliko komentara koje nam je ustupio načelnik Jašarspahića, a koji su registrirani na njegovom Facebook.profilu "Mensur Jašarspahić Suri":

Amra Murtic svaka čast Safija-HANUMI, svaka čast Načelniće, svi mi ovo bi trebali na svoj zid postaviti i u svakom slućaju pomoći Safija-hanumi ♥

Zakira Velispahic Hvala Nacelnice od srca ona je to zasluzila,da bar jednom doceka jutro bez straha da ce je iskljucit sa vodovoda i da ce ostati u mraku,jos jednom vam HVALA

'Tarik Jusupovic Jednostavno neznam šta da kažem, svaka pozitivna riječ je suvišna. Iskrene riječi hvale za Vas načeniče jer malo je ljudi kao što je naša draga Safija. Hvala Vam u moje ime.

Tahsija Kulovic svaka cast i vama nacelnice i dr. Nermini,a nani da poživi još dugo u zdravlju i veselju,veliki pozdrav

Jasmina Halilovic Hadžić SVAKA ČAST ZA OVU HUMANU GOSPODJU, A BOGAMI I NAŠEM NAČELNIKU, KAO I DR. NERMINI, OVDJE SE VIDI VELIČINA ČOVJEKA, A NE SAMO U POSLANIČKIM KLUPAMA, GDJE PRIMAJU ONO ŠTO NE ZASLUŽUJU

Jaksa Milosevic aLL GLORIES PRAVO MI SE SVIDJA NANA.oNA BI NAJVISHE NA SVIJETU VOLILA DA VISHE NEMA MRZHNJE I UBISTAVA VIDI SE TO..SVAKA CAST . A NANI VELIKI POZDRAV OD JAKSE! :))