Listajući požutjele stranice: prvi kakanjski rudari iz vremena otvaranja Rudnika na posao su većinom nosili komad kukuruze i koju glavicu luka

četvrtak, 03 Prosinac 2009 08:32

Rudnik mrkog uglja u Kaknju je otvoren 1900. godine. Prvi radovi su otpočeli u jamama Kukače i Lisine, koje su se kasnije sjedinile pod nazivom Stara jama. Sa Lisina bila je spuštaljka prema mostu koji se prostirao sve do Separacije koja je bila nešto dalje od Stare separacije. Sva proizvodnja otpremana je ručno preko „ćuprije“. Druga jama bila je kod Šimića iznad starog rezervoara. Ugalj je iz ove jame spuštan niz „bremz“ do stare Elektroradionice.

U početku su radnici vagonete spuštali na sebi. Kočili su drvetom i papučom. U jamama nije bilo ventilacije. Kad lagumi puknu, ljudi bi dim gonili mahanjem kaputa i vrećama. Osvjetljenja u jamama nije bilo. Lampe su bile na ulje sa fitiljem. Tek kasnije su došle karbitne lampe. U vrijeme osnivanja Rudnika radno vrijeme je bilo 12 sati.

Radilo se u dvije smjene, a nadnica je iznosila 25 krajcara.

Zaštita radnika je bila skoro nikakva. Radnici nisu imali zaštitnih sredstava pri radu. Jedino su oni koji su radili u vodi dobijali šljemove i čizme. Ishrana radnika je bila veoma oskudna. Radnici su na posao većinom nosili komad kukuruze i koju glavicu luka, a u izuzetnim prilikama pogače, komad mesa i sira. Socijalno osiguranje obavljalo se preko Bratinske blagajne, ali da bi radnik postao član ove Blagajne trebalo mu je da ima najmanje 6 mjeseci neprekidnog radnog staža. Zdravstvena zaštita je bila krajnje neorganizovana. Ljekar je jednom, a ponekad najviše dva puta sedmično, dolazio iz Visokog i pružao ljekarsku pomoć radnicima osiguranim u Bratinskoj blagajni. O prevozu radnika nije bilo niti razmišljanja.

Foto: Detalj iz separacije iz 1923. godine

Email This

Komentari (0) Add Comment